Hrvatske narodne bajke

Narodne pripovijesti i bajke moze se citati na vrlo raznolike nacine: jednostavno slijedeci pricu i cudeci se onome sto je neobicno i smijuci se onome sto je smijesno u njoj, ili pak trazeci izvore i dublja znacenja onoga sto smo procitali. Svakome citatelju - bilo da se radi o djetetu ili odrasloj osobi - bajke imaju sto ponuditi, te ostaju trajan izazov razlicitim tumacima. Zbog toga se u posljednjih nekoliko desetljeca razvila cijela znanost koja se bavi proucavanjem bajki. Tome je pak prethodio golemi posao biljezenja i prikupljanja starih prica. Znanstvenici - etnolozi - koji su u nasim krajevima skupljali tradicijske pripovijetke zapisivali su ih onako kao sto su im pripovijedali neki, sada vec davni, pripovjedaci: u razlicitim dijalektima i pomalo nerazumljivo govornicima suvremenog hrvatskog jezika. Te su price zatim objavljene, u nekim knjigama koje nisu namijenjene djeci.Citajuci ih, kao odrasla osoba i knjizevnica, zazeljela na svoj nacin ispricati one koje su mi se najvise svidjele. Namjera mi je bila da ih tako dovedem do neke nove publike - ne vise slusateljske kao nekoc, nego citateljske - kako ne bi ostale zatvorene u ozbiljnim knjigama i dostupne samo istrazivacima knjizevnosti. Iako te price izvorno nisu bile namijenjene djeci, ili barem ne u prvom redu djeci, moja ciljana publika jesu djeca. Stoga sam dijalekte pretvorila u standardni knjizevni jezik, kako bi price mogla citati djeca u svim krajevima Hrvatske i ispricala ih na jednostavan nacin.Privukle su me one koje su mi se ucinile neobicnima zato sto su razlicite od necega sto je uobicajeno u najpoznatijim bajkama (poput onih brace Grimm) - tako je zivahna Prozdrlica prilicno drugacija od onih junakinja koje cekaju spas u staklenom kovcegu ili u vukovom trbuhu. Price o zivotinjama - a meA u njima mi je najdraza "e;Zec, medvjed, covjek i lisica"e; - pomalo su luckaste, a drage su mi i one u kojima se na neki naopak nacin uspostavlja pravda, poput price o slugi koji je "e;naplatio gospodinu"e; ili one u kojoj se jedan najmlaA i sin dokazuje kao majstor razbojnik, ponovno na racun nekog grofa.Vecini prica koje sam ovom knjigom htjela poslati u novi zivot zajednicki je i humor - iznimka je "e;Mala vila"e;, cije je izvoriste pomalo drugacije od ostalih te se smatra blizom autorskoj umjetnickoj bajci. Pripovijedajuci iznova ove stare price, poneki detalj sam izmijenila (najcesce tako da nitko ne strada), no i negdasnji pripovjedaci uzimali su sebi tu slobodu, pa zato i postoje brojne varijante istih zapleta. Nadam se da ce ih njihovi novi citatelji voljeti i na neki nacin prenijeti dalje. - Sanja LovrencicLektira za 3. razred osnovne skole.