Poezija

Janko Polic Kamov (1886.-1910.), prozaik, pjesnik i dramaticar, jedinstvena je pojava hrvatske moderne knjizevnosti, te preteca kako hrvatske tako i svjetske knjizevne avangarde. Djela Janka Polica Kamova izazvala su brojne kontroverze u svoje vrijeme, a objavljivanje im je bilo zabranjivano, dok su mu drame proglasavane neizvedivima i odbijane. Usredotocen na apsurd i paradoks, provocirao je blasfemijom i izrugivanjem religijskim i drugim drustvenim vrijednostima, kao i drugim kontroverznim i tabu-temama poput spolnosti, homoseksualizma, ludila, zlocina, smrti.Poezija Janka PoliA a Kamova na tragu avangardistiA kog prevrednovanja dovodi u zaA udne odnose knjiA evno tradicijski formiran oblik i sadrA aj. Dominantna odlika Kamovljeve lirike je negiranje sklada, kao i prevladavanje rubnih psiholoA kih stanja poput oA aja, bezizlaznosti i sl., zbog A ega oA tro odudara od moderne knjiA evnosti svoga doba. Prvi je u hrvatskoj knjiA evnosti pisao slobodnim stihom. Za A ivota je u vlastitoj nakladi objavio dvije zbirke pjesama, obje 1907. godine. Upravo je naslov prve zbirke pjesama obiljeA io Kamova kao "e;pjesnika psovke"e;. Forma mu je u "e;Psovki"e; osobito slobodna i nesputana, a tematizira druA tveno kontroverzne teme, izruguje se religiji, moralu, hipokriziji, veliA ajuA i slobodu, nesputanost i bunt. Antologijskom se smatra "e;Pjesma nad pjesmama"e;, u kojoj veliA a slobodnu i nesputanu ljubav, preljub, strast i slobodu. "e;IA tipanom hartijom"e; donekle se vraA a "e;pravilnijoj"e; formi i vezanom stihu, ali su mu teme i motivi sliA ni, antiracionalistiA ki, anarhistiA ki, te zadrA ava istu, pred-avangardistiA ku poetiku, uz motive erotizma i zagovaranje slobodne, strastvene i nesputane ljubavi. NaA e izdanje sadrA i i nekoliko pjesama koje su objavljene posthumno.